07 – RUŽA TOMAŠIĆ
Ruža Tomašić jedna je od najpopularnijih političarki današnjice. Zbog nekih njezinih političkih poteza neki ljudi je zovu Ružom hrvatskom, dok je drugima trn u oku. Nova epizoda RTL-ove dokumentarne serije ‘Lice s naslovnice’ u nedjelju u 21:50 sati donosi priču o emigrantici koja je postala prva kanadska policajka na motoru, koja je bila dvojnica u filmovima i serijama, čuvala prvog hrvatskog predsjednika, obračunala se s dilerima droge, a sad nas zastupa u Europskom parlamentu!
Ruža Tomašić jedna je od ukupno osmero djece obitelji Budimir koja je iz Hercegovine došla u okolicu Maglaja, a kasnije se trbuhom za kruhom doselila u Veliku Kopanicu. Ružin prijatelj Marko Zrno, sestra Janja i brat Ante Budimir za dokumentarni serijal ‘Lice s naslovnice’ prisjetili su se teškog djetinjstva kada je Ruži išlo bolje u rukometu nego u školi:
„Nju je svatko poželio imati u ekipi. Nije ona bila natprosječno visoka, ali je imala skok, odraz i takav šut… ne znam otkud joj to! Imala je snažan šut već s deset metara, bolje nego mnogi muški. Znali su i dečki dobit batina od nje… Uvijek nas je štitila i branila, ali je htjela da uvijek bude onako kako ona kaže, po pravilu.“
Umjesto u srednju, otišla je u Vancouver u Kanadu, čuvati djecu starije sestre Jele. Čim je naučila novi jezik, Ruža je odlučila ostvariti davni san – upisala je i završila Policijski koledž u Ontariju. Marin Sopta, hrvatski emigrant u Kanadi to se vrijeme družio s Ružom i zna koliko je bilo teško upasti na taj fakultet: „Odmalena je htjela biti policajac. No nije joj bilo tako lako ući u taj posao. Prvo jer je žena, zatim jer je imigrant, a na treninzima i obukama morala je imati, u najmanju ruku, i do 40% bolje rezultate od drugih.“
Motori i pištolji doveli su Ružu na male ekrane kao kaskaderku u filmovima i televizijskim serijama poput „Dosjei: X“ i „Millennium“, a kasnije je postala i jedna od rijetkih žena koje se bave politikom. Uslijedio je i prvi susret s hrvatskim političarima, točnije članovima Hrvatskog oslobodilačkog pokreta koji je organizirao proslave na kojima je recitirala tzv. emigrantske pjesme na kojima je odrasla. Da nije bila član pokreta koji je jugoslavenska vlast stavila na crnu listu ‘neprijateljskih organizacija’, Ruža bi se bila vratila u domovinu. No umjesto toga, domovina je počela dolaziti u Kanadu. Bila je dio policijske pratnje predsjednika Franje Tuđmana tijekom njegovog posjeta Kanadi, što joj je donekle omogućilo da se nakon povratka u domovinu zaposli kao voditeljica osiguranja Banskih dvora i postane član Hrvatske stranke prava.
U sljedećih desetak godina Ruža se etablirala kao političarka, parlamentarka koja je, prema mnogima, spremna boriti se za svoja prava. Da nije bilo priče o velolučkim dilerima droge i slučaja ‘Cvik’, Ruža bi se uklopila u profil tipičnog HSP-ovog političara. Iskoristila je novostečenu popularnost među građanima i 2009. ušla u novu pravašku stranku, HSP dr. Ante Starčević, koja se bitno razlikuje od ostalih pravaša.
Za ‘Lice s naslovnice’ o Ružinoj navodnoj udbaškoj prošlosti zbog prijateljstva s pokojnim Gojkom Šuškom, ulasku u Sabor, sukobu s Antom Đapićem i HSP-om i koaliciji s HDZ-om, odlasku u Europski parlament, njezinoj borbi protiv droge na Korčuli, njezinom karakteru i nesmotrenim izjavama zbog kojih je nekoliko puta nastradala govorit će desni politički aktivist Denis Šešelj, šef osiguranja Predsjednika 1990.-1991. Mate Laušić, bivši član HSP-a Tonči Tadić, bivši predsjednik HSP-a Anto Đapić, novinar Tomislav Klauški, nezavisni saborski zastupnik Damir Kajin i drugi.
08 – MILAN BANDIĆ
On je Batman i Superman u jednom, jede snijeg, liže asfalt i radi kao konj za Zagrepčane. I dok će za neke biti moderan Ivica Kičmanović, seljak koji je zavladao metropolom, drugi smatraju da svojim političkim potezima već pet mandata zaredom uništava Zagreb. Je li Milan Bandić odličan političar unatoč brojnim skandalima koji mu se pripisuju, moći ćemo doznati u novoj epizodi dokumentarne serije ‘Lice s naslovnice’ u nedjelju u 21:50 sati na RTL Televiziji!
Milan Bandić rođen je u jednoj od najmanjih općina u Hercegovini, Grudama, točnije u zaseoku Pogana Vlaka. Otac mu je bio zemljoradnik sve do 70-ih kada su skoro svi očevi iz općine mahom odlazili u Njemačku zaraditi novac. Milan je bio jako vezan za majku domaćicu koja je othranila i digla na noge svu svoju djecu. Njegovog siromašnog djetinjstva i školskih dana za „Lice s naslovnice“ prisjetili su se Milanovi školski prijatelji Mladen Leko, političar Goran Marić i stranački kolega Ratko Maričević,
Živahni i društveni Milan (odnosno Mićo za majku, a Cvrc za prijatelje) ostvario si je životni san došavši u Zagreb na Fakultet političkih znanosti s jednom torbom i oskudnom odjećom. „Bio je jedan prosječan student, ali već tada ga je više od knjige zanimala praksa“, priznaje Milanov ‘politički mentor’ Zdravko Tomac. Čim je dobio diplomu politologa, zaposlio se u Partijskom komitetu na Peščenici na mjestu voditelja Opće narodne obrane i društvene zaštite. Nakon početnog raspada, Stranka demokratskih promjena (SDP, kasnije Socijal-demokrati), čiji je član, počeli su vraćati snagu u gradu Zagrebu početkom 1990-tih. A s rastom SDP-a, rastao je i Bandić, postao je bitan čovjek u stranci i samoj gradskoj skupštini… Dinko Čutura, bivši tajnik HDZ-a GO Zagreb, Boris Malešević, voditelj Milanovih izbornih kampanja, Tomislav Jelić, bivši gradski zastupnik Hrvatskog bloka, te Josip Kregar govorit će o njegovom prijateljstvu s predsjednikom SDP-a, pokojnim Ivicom Račanom, nagovaranju HDZ-ovih vijećnika na prijelaz u SDP, njegovoj silnoj energiji i želji da postane gradonačelnik. Da bi to i formalno postao, Milan je morao pričekati do ukupnog pada HDZ-a 3. siječnja 2000. godine.
Otkad je postao gradonačelnikom, Milan je bio glavna meta medija i suparnika. Njegovu smjenu tražili su nakon što je optužen da je vozio pod utjecajem alkohola, kada je uložio 500 milijuna kuna u skijašku utrku na Sljemenu, uredio Bundek, izgradio skupocjenu Arenu na Laništu i nabavio nove tramvaje, toalete i nadstrešnice, te u slučajevima izgradnje spalionice komunalnog otpada za potrebe grada Zagreba, rušenja Varšavske ulice zbog Horvatinčićeva projekta ili o Zagrebačkom Holdingu i stanovima u Sopnici. Brojnih optužaba o kriminalu, korupciji, malverzacijama i nepotizmu dotakli su se i Teodor Celakoski iz udruge „Pravo na grad“, politički analitičar Nenad Zakošek, pročelnik Gradskog ureda za financije Slavko Kojić i bivši glasnogovornik ZG Holdinga Dušan Viro.
09 – MIROSLAV BLAŽEVIĆ
Miroslav Ćiro Blažević skromno se prozvao “najvećim Bosancem svih vremena i trenerom svih trenera”, bio je prvak BIH u skijaškom trčanju, proputovao je svijet, družio se s najvećim hrvatskim političarima, uvijek rado popriča s prolaznicima na cesti i kavalirski se odnosi prema ženama i medijima. No to je samo djelić Ćirinog bogatog života, a sve ostalo gledatelji će moći vidjeti u novoj epizodi.
Miroslav Ćiro Blažević u nekoliko je navrata spominjao kako mu je život bio strašna kalvarija. Njegovo djetinjstvo u Travniku obilježeno je ratnim stradanjem dva brata i velikom siromaštvu.U Travnik je stigao novi sport, nogomet, a Ćiro i njegovi prijatelji su dali sve kako bi ga trener gradskog kluba Bratstva zamijetio. Ćirin suigrač iz NK Bratstvo, Zvonimir Falak, za „Lice s naslovnice“ prisjetit će se njihovog odlaska u Mostar na Kup maršala Tita na koji su išli noću kamionom punim slame i nekoliko deka, dok će o njegovom problematičnom odnosu sa suigračima iz FK Sarajevo pričati Zijad Arslanagić i Ibrahim Biogradlić-Ibro. Zbog ne igranja u prvoj petorci i, prema nekima, lažnoj boležljivosti, Ćiro je jedva dočekao novi transfer, u NK Rijeku, a kasnije i u Švicarsku. Dok danas nogometaši zgrču milijune, Ćiro je tih 1950-ih igrao nogomet za male novce. Nakon igre u nekoliko klubova, Ćiro je postao trenerom.
Osim o nogometnim uspjesima, Ćirini prijatelji sa smiješkom pričaju o zajedničkim izlascima na ples, udvaranju te Ćirinim komplimentima i poklonima koje je rado darovao starijim i mlađim ženama, a koje je držao, kako kaže njegov prijatelj Jure Škegro, u prtljažniku svog auta.
Novinari Tomislav Židak i Drago Moldovan, kum Zdravko Mamić, igrač Ismet Hadžić i fizioterapeut Joža Čačković govorit će o Ćirinom dolasku u Dinamo početkom 1980.-tih, o tome tko ga nije želio pozdraviti u svlačionici, treninzima, zaslugama za dobru igru i odličnu komunikaciju s publikom, kao i o politici koja ga je, navodno, otjerala iz njega.
O Ćirinim uspjesima i pogreškama, povratku u Dinamu kao trener, susretu s Franjom Tuđmanom, promjeni Dinamovog imena, preuzimanju hrvatske reprezentacije i njezinoj uzlaznoj putanji na prvenstvima, pa odlasku u Iran i povratku u Bosnu i Hercegovinu, o Ćiri kao predmetu obožavanja svih uzrasta, ljubavi između njega i medija, njegovim fetišima poput bijelog šala ili prijateljstva s političarima, dotakli su se i nogometni treneri Branko Ivanković i Igor Štimac.
10 – ZDRAVKO MAMIĆ
Kontroverzni izvršni predsjednik Dinama Zdravko Mamić, koji pozornost najviše plijeni svojim čestim incidentnim nastupima u javnosti, rođen je 16. srpnja 1959. u Bjelovaru. Njegovi roditelji – pokojni otac Josip i majka Lucija, podrijetlom su iz Zidina, sela pored akumulacije Buško jezero u zapadnom dijelu tomislavgradske općine u BiH. I Zdravko je gastarbajtersko dijete.
Njegov pokojni otac Josip desetljećima je bio gastarbajter u Njemačkoj, gdje je u glavnom gradu Bavarske držao tri restorana. U potrazi za boljim životom obitelj Mamić se iz Zidna preselila u okolicu Bjelovara, a početkom sedamdesetih godina prošloga stoljeća nastanili su se u Sesvetama gdje je otac izgradio obiteljsku kuću.
Sva trojica Josipovih i Lucijinih sinova – najstariji Stojan, srednji Zdravko i najmlađi Zoran, koji je rođen u Zagrebu, posvetili su se nogometu.
Stojan i Zdravko počeli su igrati u lokalnom bjelovarskom klubu NK Mladost Ždralovi, a Zoran je započeo i završio karijeru u Dinamu. Stojan i Zdravko su sanjali da će jednoga dana odjenuti modri dres, ali unatoč tome što su prošli probu u Maksimiru ni jedan nije zaigrao za Dinamo.
Stojan je bio odličan igrač u generaciji Velimira Zajeca i Cice Kranjčara, a Zdravkova nogometna karijera u Dinamu zaključena je već u njegovoj 15 godini. Naime, kako je jednom ispričao Zdravko, trener Kobešćak je cijelu njegovu generaciju proglasio neperspektivnom pa je Zdravko pokušao sreću naći u Trešnjevci gdje ga je trenirao Rudi Belin.
Kad je Belin otišao iz Trešnjevke završila je i Zdravkova nogometna karijera, a Stojan je poslan u Gošk Jug na kaljene, te je kratko igrao za Hajduk, Napredak iz Kruševca i karijeru završio u Americi.
Tisuću puta Zdravko Mamić je ispričao kako se počeo baviti biznisom. Još kao srednjoškolac skužio je da može zaraditi na tome što na Dinamovim tribinama nema sjedalica.
U OKI-ju je kupovao stiropor, rezao ga i prodavao navijačima kao sjedalice. Na Maksimiru je imao cijelu svoju ekipu prodavača stiropora. U intervju za Playboy Zdravko je ispričao kako je poslije srednje škole našao posao – Ne biste vjerovali, posao mi je našao Jakov Blažević.
Preko Tončija Pocrnića upoznao sam sestru Jakova Blaževića, koja me dovela na Pantovčak. Jakov me gurnuo za trgovačkog putnika Kožarsko-tekstilnog kombinata Zaječar. Tamo je bio direktor, ali i gradonačelnik, Nikola Sovilj – lička veza.
Šest godina sam bio njihov najbolji trgovački putnik. Nikad nisam napisao niti jedan putni nalog. Samo bi došao u računovodstvo i rekao napišite mi naloga za toliko i toliko.
Nije bilo u pitanju. Nakon toga sam pet, šest godina bio predstavnik Lesne iz Slovengradeca. U 12 godina posla trgovačkog putnika nikada nisam nigdje otišao izvan Zagreba i Osijeka.
Tamo bi otišao, sjeo u Čingi Lingi, Košutu, Baranjske noći i s partnerima pio, jeo i zaključivao poslove – ispričao je Zdravko Mamić. U Maksimir je napokon stigao 1992. kada je bio glavni direktor Dinama i s Ćirom Blaževićem pokušao napraviti privatizaciju Dinama. Iz kluba odlazi 1994., a naredne godine postaje direktor Osijeka kada je taj klub prvi put zaigrao u Kupu Uefa. Poslije Osijeka odlazi u Segestu iz Siska koju vodi od 1997. do 1999., a potom prelazi u Croatiju iz Sesveta.
Član Izvršnog odbora Dinama postao je 2000., a tri godine kasnije imenovan je izvršnim dopredsjednikom Dinama i od tada počinje njegova era stvaranja jakog i moćnog kluba koji svake godine nastoji prezimiti u Europi.
Zbog toga što je postao gazda Dinama sukobio se s BBB-ovcima koji ga na sve načine pokušavaju otjerati iz Dinama.
Glavni prijepor s navijačima, ali i novinarima bila je njegova menadžerska agencija koja je držala većinu igrača Dinama.
Kasnije je vlasništvo agencije prenio na sina Marija.
Mamić je poslove najprije vodio preko “Mamić Sport Agency”, osnovane 2000. godine, no agencija je ugašena 2006.
Poslije je osnovao agenciju ASA International, s kojom pravno-formalno on nema ništa, ali ima sin Mario. Preko agencije su prodani mnogi mnogi hrvatski igrači u inozemne klubove poput Modrića, Lovrena, Vukojevića itd.
Zbog potpisivanja doživotnih ugovora s igračima Mamić se našao sna sudu s Eduardom da Silvom. Sud je presudio da je ugovor s njim valjan i da mu Dudu mora isplatiti zaostatke koji su nastali kada je odlučio prestati Mamiću plaćati postotak od svoje zarade.
Zdravko Mamić stalno je u sukobu s brojnim novinarima. Njegove tiskovne konferencije pretvaraju se u verbalno bojište nakon čega vrlo često gubi sudske sporove protiv novinara i mora im platiti odštetu za nanesene duševne boli zbog javno izrečenih uvreda.
U sukobu je i s ministrom prosvjete Željko Jovanovićem, a zbog riječi izgovorenih o njegovoj nacionalnosti vodi se sudski spor i prijeti mu kaznena odgovornost. Zdravka Mamića smatraju gospodarom hrvatskog nogometa koji ne drma samo Dinamo, nego cijelim HNL-om, HNS-om, sudačkom organizacijom i reprezentacijom. U svađi je s Miroslavom Ćirom Blaževićem koji mu je 1982. bio vjenčani kum u prvom braku s Nadom.
| PrehodniDVD |