Naslov originala: Mi nismo anđeli
Redatelj: Srđan Dragojević
Producenti: Gojko Kastratović, Ranko Petrič
Scenarij: Srđan Dragojević
Uloge: Nikola Kojo, Uroš Đurić, Srđan Todorović, Milena Pavlović, Zoran Cvijanović, Branka Katić, Vesna Trivalić
Glazba: Aleksandar Eraković
Snimatelj: Dušan Joksimović
Montaža: Branka Čeperac
Godina izdanja: 1992
Trajanje: 98′
Jezik: srpski
Nikola (N. Kojo) je apsolvent svjetske književnosti i veliki je frajer. Vozi preuređenu žabu, sluša Zappu, živi s otkvačenom cimericom (S. Savić), opija se i mijenja žene. Tako se Nikola često budi u tuđim krevetima da sam ne zna kako je u njih dospio, a imena tih žena uopće se ne sjeća. Jedva punoljetna maturantica Marina upozna Nikolu na nekom tulumu te završe zajedno. Osim što se zaljubila Marina je i trudna, no Nikola se nje uopće ne sjeća. Marina ne želi pobaciti, te njezina najbolja prijateljica Buba preuzme na sebe zadatak da se Nikola zaljubi u prostodušnu Marinu. Buba smišlja niz neobičnih situacija, a tu su i Anđeo i Vrag, koji neprimjetno promatraju protagoniste.
Već svojim prvim redateljskim radom, izvrsnom komedijom “Mi nismo anđeli”, koja je u proteklih petnaestak godina stekla kultni status jednog od najvoljenijih filmova na području bivše države, Srđan Dragojević svijetu se predstavio kao autor iznimno originalnog i publici privlačnog stila. Spajajući elemente romantične i čiste komedije s blagom kritikom društvenoga stanja te s gotovo postmodernističkim postupcima, Dragojević je snimio jednu od najsvježijih komedija prve polovice devedesetih, neovisno o području porijekla. Uz sjajnog Nikolu Koju i šarmantnu Milenu Pavlović u glavnim ulogama, uvijek je poseban užitak na ekranu vidjeti legendarnog Mikija Manojlovića, koji, i s manjom minutažom, svojom pojavom dominira filmom.