Breza

Naslov originala: Breza
Redatelj: Ante Babaja
Producent: Jadran film
Scenarist: Slavko Kolar, Ante Babaja, Božidar Violić
Glavne uloge: Manca Košir, Velimir Bata Živojinović, Fabijan Šovagović, Nela Eržišnik, Stane Sever
Glazba: Anđelko Klobučar
Snimatelj: Tomislav Pinter
Montaža: Lida Braniš
Godina izdanja: 1967.
Trajanje: 92′
Država: Hrvatska
Jezik: hrvatski

Breza je hrvatski cjelovečernji film modernističkog stila pripovijedanja, snimljen 1967. prema Kolarovim novelama Breza i Ženidba Imre Futača. Redatelj Ante Babaja uspješno gravira za svoje filmove tipičnu opsesiju prolaznošću tijela i protokom vremena u razrađeni prikaz materijalizma i seoske svakodnevnice.

Likovi nisu idealizirani zbog surovosti društva – Janica (Manca Košir) nesvjesna realnosti, Joža Sveti (Fabijan Šovagović) destruktivan i mističan. Film je hvaljen zbog dojmljive (zrnaste) fotografije, koja odaje upućenost u boju i kompoziciju hrvatskih naivnih slikara, ali i izrazito filmičnog ugođaja slike i zvuka, koji prati raspoloženje protagonista.

Film je u kasnijim anketama redovito u vrhu najboljih hrvatskih filmova uopće. Na festivalu u Puli nagrađen je Brončanom arenom za film, a Zlatne arene osvojili su Bata Živojinović za glumca, i Tomislav Pinter za kameru.

Plavokosa Janica se smatra najljepšom djevojkom u nekom zaostalom selu. Mršava je i tiha, pa ljudi govore da se izdvaja od drugih djevojaka kao “breza među bukvama”. Kada doživi kolaps u šumi, spasi ju Joža sveti, lokalni čudak koji ju obožava i odnese natrag u njen dom. Seoske starice pokušavaju izlječiti slabu Janicu, no bez uspjeha i ona umre ne vidjevši još jednom svog supruga Marka. Na pogrebu, Joža se prisjeća njenog teškog života: bila je lijepa i poželjna djevojka, no pala je na plitkog Marka za kojeg se udala.

Iako sad u braku, Marko ju je zanemarivao i dalje nastavio sa svojim životnim stilom, opijajući se u krčmama i zavodeći žene. Janicu je to pogodilo, kao i smrt njihovog dijeteta, iako ju je Joža pokušao razvedriti govoreći da je dijete sad sa Bogom i da moli za nju. Natrag u sadašnjost, umjesto da tuguje, Marko dalje nastavlja sa svojim životnim stilom, kao da je već zaboravio na Janicu. Odlazi na svadbu te se tamo potuče. Kada hoda šumom, naiđe na brezu te požali sve i brizne u plač.

 

Comments are closed.

Powered by Maribol IMDB Plugin